Home / USK Vijesti / Tri decenije od smrti: Je li Hamdija Pozderac ubijen u osvit agresije na BiH?
Hamdija Pozderac

Tri decenije od smrti: Je li Hamdija Pozderac ubijen u osvit agresije na BiH?

Navršila se 31 godina od smrti Hamdije Pozderca, jednog od najistaknutijih političara iz Bosne i Hercegovine u vrijeme bivše Jugoslavije, no okolnosti pod kojima je umro 7. aprila 1988. godine do danas su obavijene velom tajne.

Piše: Faruk Vele 

Jedno je sigurno, Hamdija Pozderac, nekadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, predsjednika Skupštine SR BiH, predsjednik Ustavne komisije Skupštine SFRJ i član Predsjedništva SFRJ je bio žrtva političkog obračuna u osvit agresije na Bosnu i Hercegovinu, s jasnim ciljem slabljenja ove zemlje. 

Na sličan način kao što i danas svjedočimo raznim sofisticiranim napadima na državu BiH, njezine institucije i pojedince. 

Džemina pogibija

 Sa ovim ocjenama se uglavnom slažu i ugledni bh. intelektualci.

Štaviše, u slučaju Pozderca, do danas nisu potvrđene, ali ni odbačene teze da je Pozderac ustvari ubijen, ne samo zbog toga što se kao predsjednik Ustavne komisije Skupštine SFRJ usprotivio promjeni Ustava iz 1974. godine, koje bi značile ukidanje autonomije za Vojvodinu i Kosovo, već i zbog činjenice da bi ga se spriječilo da dođe na čelo Predsjedništva Jugoslavije.

“Apsurdno je da se misli da je Džemal Bijedić (prethodnik Pozderca) poginuo jer njegov pilot nije znao upravljati avionom, već je neko pokvario visinomjer! Hamdija Pozderac umoren je u bolnici, na Odjeljenju psihijatrije, gdje je nad njim vršena tortura. Totalitarni sistemi, sistemi tajnih službi uvijek vrše psihički pritisak i teror koji vodi do iscrpljivanja čovjeka koji onda čini greške. Ako ne čini greške, onda podlegne stresu i ljudi masovno umiru od infarkta. Kako su umrli Skender Kulenović, Mak Dizdar, Meša Selimović, Hazim Šabanović… Cijeli niz značajnih ljudi stradao je ne mogavši izdržati psihički pritisak. Grijeh im je bio što su se borili za BiH, što su bili Bosanci i pružali dokaze da je BiH sposobna za najviše domete u politici, kulturi i drugim segmentima života. Te ljude htjelo se likvidirati i to likvidirati tako da se onemoguće u nastojanjima da budu nosioci. To je progoniteljima u određenoj mjeri pošlo za rukom”, kazao je autoru ovih redova akademik Muhamed Filipović, inače dugogodišnji prijatelj Hamdije Pozderca.  

Zanimljivo je da je Pozderac često bio meta upravo velikosrpskih krugova. Istih onih koji su i devedesetih, ali i danas usmjereni protiv BiH.

Tako ratni zločinac i član skupštine Srbije Vojislav Šešelj još 1979. napadao Hamdiju Pozderca, nakon što je navodno otkrio plagijat u jednom magistarskom radu.

Šešelj je kasnije izjavio da je time želio skrenuti pažnju CK od Nenada Kecmanovića, ideologa aktuelne srpske nacionalističke politike u BiH, prije svega Milorada Dodika i njegovog SNSD-a.

“To je bio način da pomognem Kecmanoviću, protiv koga je krenula lavina optužbi iz Centralnog komiteta zbog njegovih napisa u beogradskom Ninu, pa sam ja na taj način pravio neku ravnotežu i krenuo direktno na Hamdiju Pozderca”, govorio je zločinac Šešelj. 

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Husnija Kamberović smatra da je moćni politički blok, predvođen prvo Džemalom Bijedićem, a nakon toga Hamdijom Pozdercem i Brankom Mikulićem, te nizom drugih manje poznatih, ali jednako zaslužnih političara, BiH izdigao na nivo na kojem je već počela predstavljati prijetnju interesima određenih političkih i vojnih aktera u bivšoj Jugoslaviji. 

Pozderac je, prema Kamberoviću, posebno početkom 1970-ih godina, slovio kao neka vrsta političkog zaštitnika dijela akademske zajednice koja je afirmirala Muslimane kao naciju.

Pojašnjava da se prve pukotine u bosanskom političkom bloku pojavljuju s pogibijom Džemala Bijedića 1977. godine. No, problemi za BiH počinju nakon smrti Josipa Broza Tita i skorog dolaska Slobodana Miloševića na vlast i pozicije neograničene moći. Tokom 1986. Milošević postaje predsjednik Predsjedništva CK Saveza komunista Srbije. To je vrijeme objave Memoranduma SANU-a. 

Ne slučajno, već sljedeće godine počinje potkopavanje političkog jedinstva Bosne i Hercegovine. Prvo se tokom 1987. i 1988. godine otvara afera „Agrokomerc“, zbog koje Pozderac podnosi ostavku 1987. a već naredne godine i umire. 

Iz današnje perspektive, prema Kamberoviću, taj se slučaj posmatra kao plod zavjere usmjerene na rušenje Pozderca koji je u to vrijeme bio na funkciji predsjednika Ustavne komisije Skupštine SFRJ i protivio se promjeni Ustava iz 1974. godine, koja bi značila ukidanje autonomije za Vojvodinu i Kosovo.

“To je samo djelimično tačno, jer je ‘Agrokomerc’ bio veliki finansijski skandal, tu je doista bilo kriminalnih poslova, izdavanja mjenica bez pokrića, manipulacija novcem ili, najjednostavnije kazano, zavlačenja ruku u tuđi džep. Bilo je megalomanskih prohtjeva u razvoju Agrokomerca, a ti prohtjevi nisu bili u skladu s razvojnim mogućnostima. Problem je bio što je to iskorišteno u obračunu sa Hamdijom Pozdercem i tu je obavještajna služba imala važnoga udjela. Duško Zgonjanin, ministar unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine, bio je veoma uključen u tu aferu, ali je veliku ulogu imala i Savezna služba bezbjednosti, koja je pokrenula veliku operaciju nazvanu ‘Operacija Una’, radi prikupljanja dokaza kojima bi se kompromitirala bosanskohercegovačka politička elita. Pregledao sam taj materijal i mogu reći da je riječ isključivo o konstrukcijama obavještajnih krugova, koje nisu imale nikakvog utemeljenja u stvarnosti”, kazao je Kamberović. 

Teror nad Bosnom 

Treba li spomenuti da je to vrijeme uspona Jovice Stanišića koji  dolazil na poziciju zamjenika šefa Resora Državne bezbjednosti. Zamjenik je bio tek formalno, tih godin de facto preuzima upravljanje tajnom službom. Stanišićeva uloga u pripremi i vođenju agresije protiv BiH je sasvim jasna. 

Prema akademiku Filipoviću, Pozderac, u vremenu kada je iznuđena njegova ostavka na mjesto potpredsjednika Predsjedništva SFRJ i člana Predsjedništva SFRJ bio povrgnut sistematskom maltretiranju i saslušavanju, iako tada bio teško bolestan. 

“Ovdje niko ne zna zašto je Pozderac umro. Znamo da je jedan od glavnih razloga to da je kao potpredsjednik Predsjedništva SFRJ trebao naslijediti prethodnika na položaju predsjedavajućeg Predsjedništva. Tu je i njegova izjava da je postigao sporazum s rukovodstvom autonomne pokrajine Kosova o svim budućim pitanjima ustavnog uređenja. To je bio razlog da Milošević naredi svojim ljudima koji su vršili teror nad Bosnom da Hamdiju pod svaku cijenu likvidiraju”, govorio je akademik Filipović. 

Da se nije radilo samo o ataku na jednu ličnost pokazuju i dešavanja koja su uslijedila nakon smrti Pozderca, kada je uslijedila takozvana afera Neum. Tada je uklonjen još jedan dio političara koji su tokom 1970-ih i 1980-ih snažno radili na afirmaciji Bosne i Hercegovine. 

Prošlost se na Balkanu nerijetko ponavlja, ali ne uvijek u istom obliku. Treba li na primjeru kreiranja raznih afera podsjetiti kako su one i danas usmjerene protiv interesa i državnosti Bosne i Hercegovine? Bilo bi suvišno. 

Pametnom je i išaret dosta, rekao bi akademik Filipović. 

Partizan, ratnik, naučnik

Hamdija Pozderac rođen je u Cazinu 15. januara 1924. godine kao jedno od osmoro djece Mehmeda Mehe i Sefije Pozderac.  Njegova politička biografija počela je još dok je bio srednjoškolac. Uključio se u rad Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je tada bila ilegalna, a 1941. godine uključuje se u Narodnooslobodilački rat, gdje je obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti. Njegov amdiža bio je čuveni Nurija Pozderac, učitelj, nosilac  političar, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i potpredsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a. 

Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom i Ordenom junaka socijalističkog rada. Nosilac je nagrade ZAVNOBiH-a, a 1956. godine postaje član Centralnog komiteta saveza komunista BiH. 

Od šezdesetih godina prošlog vijeka  obavljao je sve značajnije funkcije u BiH. Član CKSKBiH, poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjednik Skupštine SRBiH, predsjednik CKSKBiH, član Predsjedništva SFRJ. 

Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu predavao je opštu sociologiju, a za života je izdao više publicističkih i naučnih djela

U 12. oktobru 1987. godine se razbolio  i završio u bolnici. U proljeće, tačnije 7. aprila 1988. godine, umro je u bolnici Koševo u Sarajevu. Njegova smrt još uvijek se smatra nerazjašnjenom. Danas se sjećanje na ovog političara i važnu historijsku ličnost BiH čuva i u nazivu jedne sarajevske ulice s njegovim imenom.

radiosarajevo.ba

OSTAVITE KOMENTAR - nije potrebna registracija