Home / Religija / Zikr i dova su naša svakodnevnica: Šta možemo učiti na ruku’u i sedždama?

Zikr i dova su naša svakodnevnica: Šta možemo učiti na ruku’u i sedždama?

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: ” Ti slavi svoga Gospodara i zahvaljuj Mu, moleći Ga za oprost; On je uvijek pokajanja primao!” (Sura Nasr, 3)

Aiša kazuje da je Allahov poslanik Muhammed, a.s., nakon što je objavljen ovaj ajet često na ruku’u i sedždi učio: Subhanekellahumme rabbena vebi hamdike, Allahummagfirlii / Slava Tebi Allahu moj, Naš Gospodaru, neka ti je svaka hvala. Allahu moj, oprosti mi! / (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Nesai)

Inače, hadiske zbirke bilježe različite zikrove koje je Muhammed, a.s. učio na ruku’u i na sedždi u propisanim i dobrovoljnih namazima.

Najpoznatiji zikr koji je sunnet učiti na ruku’u jesu riječi: Subhane rabbijel-‘aziim / Slavljen neka je Gospodar moj Veličanstveni. / kojeg učimo najmanje tri puta. (Ebu Davud, Muslim, Ibni Hibban, Hakim, Nesai, Tirmizi, Ibni Madže)

Muslim, Ebu Davud i Nesai bilježe predaje u kojima se kaže da bi Muhammed, s.a.v.s., nekada na ruku’u izgovarao i zikr: Allahumme leke reka’tu ve bike amentu ve leke eslemtu, haše’a sem’ii ve besarii ve ‘asabii / Allahu moj, Tebi sam ruku’ učinio, u Tebe vjerujem i Tebi se predajem. Pokornost Tebi iskazuju moj sluh, moj vid i moji živci /,  te bi katkada učio i zikr: Subbuuhun kudduusun rabbul-melaa’iketi ver-ruuh / Slavljen je Allah, Gospodar meleka i duše /. Ovaj posljednji zikr učio bi ponekada i na sedždi.

Ispravljajući se sa ruku’a učio bi: Semi’allahu limen hamideh, Rabbena lekel-hamd / Čuje Allah onoga ko Ga hvali, Gospodaru naš, neka Ti je svaka hvala /.

Iz predaja imama Buharije, Ebu Davuda i Nesaije zaključuje se da bi bilo mustehab katkada na stajanju nakon ruku’a izgovoriti i riječi:  Rabbena ve lekel hamd, hamden kesiiren tajjiben mubaareken fiih.

Na sedždi bi Poslanik učio: Subhane rabbijel-e’ala, najmanje tri puta, a nekad bi izgovarao i riječi: Subhane zil-džeberuuti vel-melekuuti, vel-kibrijaa’i vel-‘azameh / Neka si slavljen Ti koji posjeduješ moć, vlast, veličinu i uzvišenost /.

Resulullah, s.a.v.s., je ashabima preporučio da često uče dovu na sedždi naglasivši da je čovjek najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi, pa nek iskoristi te posebne trenutke blizine. I sam Poslanik je dovio Allahu na sedždi. Muslim i Ebu Davud prenose dovu: Allahummagfir lii zenbii kullehuu, dikkahuu ve džillehuu, ve evvelehuu ve aahirehuu, ve ‘alanijjetehuu ve sirrehuu / Allahu moj, oprosti mi svaki moj grijeh, mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni /.

Postoje i mnoge druge dove koje se prenose od Poslanika i ashaba da su ih pored uobičejenog zikra učili na sedždi. Mnogi islamski pravnici vjernicima preporučuju učenje kur’anskih i hadiskih dova na sedždi smatrajući da je u njima sadržano skoro sve ono što je jednom čovjeku treba za dunjaluka i ahireta.

akos.ba/radio krajina