Home / Zdravlje / Zašto se javlja sijevajuća bol u zubima

Zašto se javlja sijevajuća bol u zubima

Bol je zaštitni mehanizam tijela. Pojavljuje se prilikom bilo kakvog oštećenja tkiva i potiče na reakciju i uklanjanje podražaja. Preosjetljivost zuba (dentinska preosjetljivost) je patološko, iznimno bolno i često stanje u stomatologiji.

Dobne grupe

Naime, kada je dentin (unutrašnji sloj zuba, sloj zuba ispod cakline) otkriven, odnosno kad je uklonjen sloj cakline (vanjski sloj zuba) ili cementa, preosjetljivost se subjektivno definira kao nagla bol izazvana vanjskom iritacijom. Receptore za bol pobuđuju tri različite vrste podražaja, mehanički, toplinski i hemijski. Prema vrsti, dentinska bol naziva se još i brza bol, oštra, bockajuća, akutna ili bol poput struje.

Taj kratkotrajni oblik boli osjećamo kada instrumentom ili noktom prelazimo po vitalnom dentinu. Dentinska preosjetljivost zahvata sve dobne grupe i taj problem se, u prosjeku, javlja kod 40 posto odraslih osoba. Međutim, i uz tako visoki postotak, malo ljudi potraži profesionalnu pomoć stomatologa.

Što se tiče dobi, utvrđeno je da je problem najviše zastupljen između 30. i 40. godine, s tim da učestalost raste sa starenjem. Kad je posrijedi distribucija po spolu, žene su češće zahvaćene od muškaraca.

Predisponirani zubi su očnjaci i prvi pretkutnjaci, zatim incizivi (sjekutići) i drugi pretkutnjaci te na kraju kutnjaci.

Predilekcijska mjesta su uglavnom vanjska trećina zuba uz zubno meso. Zanimljivo je da je pojava preosjetljivosti u obrnuto proporcionalnom odnosu s plak indeksom, što jasno upućuje na povezanost s četkanjem zuba. S obzirom na to da je dokazano kako je oralna higijena na nešto višem stepenu kod ženskog spola, očito je zašto je kod žena taj problem i više zastupljen. Međutim, jedino što ostaje paradoks jeste činjenica da je lijeva strana češće zahvaćena, neovisno o tome je li osoba dešnjak ili ljevak.

Dentin je preosjetljiv zbog njegovog otkrivanja i otvaranja dentinskih kanalića. Često se kao razlog preosjetljivosti dentina navodi nepravilno, neprimjereno četkanje zuba, što vodi u nastanak klinastih defekata, zatim različita oboljenja parodonta, erozije, abrazije, plak, ponovljene kiretaže i hirurški zahvati, kao i sam proces starenja. Ne smije se zaboraviti ni gingivalna recesija (neupalno povlačenje zubnog mesa).

Čak 75-95 posto parodontoloških pacijenata pati od dentinske preosjetljivosti. Uzročna povezanost tog stanja poprilično je heterogena – od prejakih sila prilikom četkanja do trauma, hirurških i nehirurških parodontoloških zahvata itd. Razvoju gingivalne recesije posebno su skloni gornji očnjaci zbog specifične lokalizacije u polueliptičnom gornjem zubnom nizu koji ih “ugrožava” prilikom četkanja zuba.

Terapijski postupci u slučaju dentinske preosjetljivosti mogu se podijeliti na reverzibilne i ireverzibilne. Preosjetljivost dentina može se smanjiti prirodnim postupcima, npr. raznim pastama za desenzibilizaciju te fluoridnim gelovima i otopinama. U kliničkoj praksi često se koriste i adhezivi, koji polimerizacijom stvaraju zaštitnu barijeru u području eksponiranog dentina.

Vezivno tkivo

Kod većih oštećenja u obzir dolazi restorativni zahvat kompozitnim materijalima. Drugim riječima, nastali defekt na zubu, gdje se javljaju bolne senzacije, prekrije se klasičnim kompozitnim ispunom (plombom) i tako se bol velikim dijelom ublaži ili čak potpuno nestane.

Hirurške korekcije su indicirane u slučaju gingivalne recesije kao uzroka, a sastoje se u prekrivanju korijena transplatatom vezivnog tkiva. No, prekrivanje korijena nije 100 posto uspješno u suzbijanju dentinske preosjetljivosti pa „preostalu“ preosjetljivost često treba tretirati nekim od reverzibilnih terapijskih postupaka.

Pacijentu treba skrenuti pažnju na to da je potreban visok nivo oralne higijene kako bi se spriječilo nastajanje plaka, koji može prouzrokovati komplikacije s parodontom i tako pridonijeti povlačenju zubnog mesa. Zato bi promjena pacijentovih navika i isključivanje predisponirajućih faktora trebali biti od primarnog značenja.

Iscrpna anamneza

U slučaju da se pacijent žali na bilo koji oblik bolnih senzacija, treba uzeti iscrpnu stomatološku anamnezu s naglaskom na sljedeće:

1. Priroda boli (oštra, tupa, pulsirajuća)

2. Broj osjetljivih zuba i podatak jesu li uvijek isti zubi bolni

3. Bolna lokalizacija na zubu

4. Intenzitet boli i promjene intenziteta (pojačava li se intenzitet boli, smanjuje ili se ne mijenja)

5. Na koji se stimulans javlja bol

6. Koliko se učestalo pojavljuje i koliko traju pojedine epizode bola

7. Obratiti pažnju na to je li na pojedinom zubu bilo kakvih zahvata, na to kakva je prehrana i oralna higijena, te jesu li zubi izbjeljivani.

Klinički pregled

Nakon iscrpne anamneze slijedi klinički pregled pacijenta tokom kojeg treba obratiti pažnju na sljedeće:

1. Izaziva li pregled sondom bol i može li se ona lokalizirati na određenom dijelu zuba

2. Je li zub osjetljiv na hladan zrak

3. Je li zub osjetljiv na perkusiju (kuckanje)

4. Postoji li preosjetljivost na žvakanje ili neposredno nakon njega

5. Koliko je dugo zub bolan nakon djelovanja stimulansa

6. Otkriva li šta RTG snimak

7. Je li dentin eksponiran (otkriven), tj. postoji li povlačenje zubnog mesa, gubitak cakline i sl.

8. Postoje li frakture zuba ili bruksizam (stiskanje i škripanje zuba).

avaz.ba/radio krajina

Inline
Hvala Vam što nas podržavate.
Inline
Hvala Vam što nas podržavate.