Home / Religija / Sa vjerom u novi dan: Svaki dan ima svoju svrhu

Sa vjerom u novi dan: Svaki dan ima svoju svrhu

Olakšavajte a ne otežavajte, obradujte a ne rastjerujte. 

Muhammed, a.s.

Svaki dan ima svoju svrhu

„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (Kur’an, sura 62. Petak, 10)

* Kad bi čovjek svaki dan i u svakom momentu bio svjestan razloga svoga stvaranja – a to je da se klanja Bogu, zahvaljuje mu i spominje ga, da radi i trudi se, čini dobra djela, širi radost, olakšava, a ne otežava – onda bi mu svi ostali zadaci u životu bili lakši, jednostavniji, na sve što mu se dešava bi gledao iz drugačije perspektive.

* Čovjek će za to kako je proveo svoj dan, svoje vrijeme – a to znači svoj život – odgovarati pred Bogom.

Znamo da se ništa ne može dobiti, uraditi i postići odjednom, već treba raditi na tome dan po dan. Zato nam je Bog dao život da ga pomalo ispunjavamo našim aktivnostima.

* Samo je današnji dan stvaran i opipljiv. Zato se treba posvetiti ovom danu i ne „ići“ predaleko u mislima. Ne možemo se brinuti unaprijed za sve ono što nas čeka. Možemo biti svjesni tog budućeg, ali šta nas zaista čeka, to zna samo dragi Bog.

* U svakom danu koji nam „loše“ krene možemo naći nešto pozitivno, nešto lijepo, nešto što nas čini sretnima. I ma koliko to bilo malo, ipak će dati pozitivnu notu tom danu. Treba sa vjerom gledati u današnji dan i nadati se i moliti se za bolje sutra.

Lijepe misli umjesto briga

„Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?“ (Kur’an, 26. Pjesnici, 3)

„Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.“ (Kur’an, 2. Krava, 185)

„Allah dž.š. voli da se vide tragovi Njegovih blagodati na Njegovom robu.“  (Muhammed, a.s.)

* Sva dešavanja počinju od misli, od svijesti, od onoga što je u glavi. A to što je u glavi, dȃ se promijeniti. To znači da čovjek ima mogućnost da promijeni svoje životne uslove: ako hoće ili neće da iskoristi svoje resurse, ako hoće ili neće da razmišlja o tome kako imati bolji život, ako hoće ili neće da ta promišljanja provede u djelo, ako hoće ili neće da bude hrabar, ako hoće ili neće da se postavi kao jači i da postane jači, ako hoće ili neće da traži mogućnosti za svoj kvalitetniji život.

Sve se može naučiti, pa i ponašanje. Ako smo naučili da se ponašamo na jedan način, koji nije dobar, onda možemo naučiti i da se ponašamo na način koji je bolji za nas i za druge oko nas. Čovjek treba razmišljati i djelovati tako da, uz Božiju pomoć, poboljša svoje stanje.

* Uprkos poteškoćama, kušnjama i raznim životnim lekcijama kroz koje moramo proći, kao vjernici imamo zadatak i obavezu da budemo ambasadori, predstavnici vjere u Boga, tako što ćemo svojom pojavom, svojim ponašanjem i govorom svjedočiti vjeru u Božiju milost i Božije blagodati.

Šta god da nam se dešava, trebamo se potruditi da zadržimo optimizam. „Kiselim“ osjećajima i ponašanjem nećemo ništa postići niti promijeniti. Sve naše probleme možemo rješavati i uz dozu vedrine. Sjetimo se i one narodne poslovice: „Udri brigu na veselje.“

* Ako nije moguće izaći iz teške situacije, moguće je izaći iz kruga negativnih misli. U istom krugu loših misli, razgovora i informacija ništa se ne može promijeniti. Trebamo započeti promjenu sadržaja naših misli, a naročito informacija koje primamo iz medija i iz naše okoline. Kao što hranimo i čistimo tijelo, tako trebamo hraniti i čistiti dušu, očistiti je od svih negativnosti koje je obavijaju i ne daju joj da se razvija, bude sretna i zadovoljna.

Postoji mnogo dobrih, lijepih, pozitivnih i korisnih informacija i vijesti i njih treba tražiti. Trebamo se izolovati i zaštititi od vijesti i informacija na koje ne možemo uticati, a koje itekako mogu uticati na nas. Time što ćemo se, pored svojih problema, opteretiti i onim problemima koje ne možemo riješiti, nećemo pomoći nikome, jer će naša vlastita situacija ostati ista, a teret će nam postati još veći.

* Stalno razmišljanje o mogućem ratu, o mogućim sukobima, o mogućim napadima – jer o tome slušamo i čitamo svaki dan – stvara u čovjeku osjećaj vječitog grča i straha i ne dozvoljava mu da krene dalje. Iako našu dušu pogađa zlo koje se dešava posvuda, ipak ne možemo svaki dan o tome razmišljati. Tako izgubimo dan u teškim mislima, a u većini slučajeva ne možemo ništa poduzeti oko toga. Proći će nam vrijeme i život u toj zabrinutosti i pitanju „šta će se desiti?“, u iščekivanju idealnog stanja u zemlji i svijetu, a da nismo pružili šansu sretnim trenucima.

Kada se čovjek prepusti informacijama, mislima i razgovorima o zlu i nepravdi, to je isto kao da ga je to zlo, o kojem samo sluša, već pobijedilo i tako uništilo još jedan ljudski potencijal. A svaki ljudski potencijal je važan i ima svoju ulogu u Božijoj priči.

* Brige i nevolje, koliko god da su velike ili male, ne zaslužuju da budu na dnevnom redu čitav dan, ni kod običnog čovjeka, ni u medijima. Jer kao i život, i svaki dan se sastoji od dobrih i loših dijelova, dobrih i loših informacija.

* Možemo napraviti probu i vidjeti kako život teče sa pozitivnim, jednostavnim, laganim i sretnim mislima. Vidjećemo kako ćemo dobiti dosta prostora za lijepe i kreativne misli i kako nam se otvaraju nove mogućnosti i drugačiji vidici.

Budimo dobri prema sebi

„O, vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ (Kur’an, sura 5. Trpeza, 105)

„…, a za dobro koje za sebe pripremite, naći ćete nagradu kod svoga Gospodara.“ (Kur’an, 2. Krava, 110)

„O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.“ (Kur’an, 5. Trpeza, 87)

„Najprije pomozi sebi. Ako štogod ostane, daj porodici. A ako ostane još nešto, daj bližnjem. Ukoliko opet preostane nešto, onda daj dalje i dalje.“ (Muhammed, a.s.)

„Oni prije vas su stradali zbog strogosti. Bili su strogi prema sebi, pa je i Allah dž. š. bio strog prema njima.” (Muhammed, a.s.)

* U vremenu i u podneblju u kojem živimo, želja za normalnim i sretnim životom ponekad nam se čini nelogičnom, pa i nemoralnom. Ipak, drugima neće biti bolje, niti će se njihova situacija popraviti, ako mi budemo nepotrebno i neopravdano skromni, jer kad mi kvalitetno živimo, možemo pomoći i drugima da žive bolje. Odgovorni smo za to da svoj život živimo lijepo i sretno. I Bog je rekao da ćemo biti nagrađeni za dobro koje za sebe pripremimo.

* Čovjek treba biti blaži i popustljiviji prema sebi. Bespotrebno je opterećivati se postizanjem savršenstva u bilo čemu, jer savršen je samo Bog. Možemo se jedino potruditi da nešto uradimo što bolje znamo i možemo.

* Ne treba sebi predbacivati ni za šta – ni za greške, ni za neuspjehe, ni za loše raspoloženje, jer je to svojstveno svima. U suprotnom, čovjek može izgubiti snagu u pretjeranoj samokritici. Bog prašta i samilostan je, pa tako i čovjek treba da oprostiti sebi i sa tim olakšanjem krene dalje kroz život.

* Uvijek je dobro da nađemo sebi neko utočište – ili više njih – kojeg je dragi Bog pripremio za nas na ovom svijetu, utočište u kojem se dobro osjećamo i kojem ćemo se vratiti da obnovimo snagu. U utočištu prikupljamo pozitivnu energiju, tu smo najbliži sami sebi, odatle polazimo. To može biti neko posebno mjesto, ali može biti i neka aktivnost ili ambijent zbog kojih se dobro osjećamo. Svako sebe najbolje poznaje i zna koja su to utočišta: od vjere, porodice, sporta, hobija, prirode, duhovne izgradnje… sve ono dozvoljeno što je Bog stvorio ili dao ljudima da stvore. Na taj način se možemo okružiti elementima koji su dio ambijenta kojeg volimo i koji nas ispunjava, uprkos okruženju koje nam je, na neki način, nametnuto.

Piše:  Amra Hodžić

Akos.ba/radio krajina